Prvo predavanje je bilo o nastanku Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i republikama koje su bile unutar Jugoslavije. Naučili  smo koje su stranke  tada bile najjače i koji su bili važni političari. Hrvatska je tada bila moćna i bogata kao republika unutar SFRJ, a čuli smo koliko je imala prava i koliki je bio broj stanovništva.

Na drugom predavanju, riječ je bila o tome kada i kako je počeo Domovinski rat i o tome da je Srbija napadom na Vukovar željela proširiti svoj teritorij i tako stvoriti Veliku Srbiju. Vukovar je prije rata bio među najrazvijenijim gradovima u državi, te je imao oko 84. tisuće stanovnika. 24. tisuće stanovnika radilo je u tvornici Borovo, koja se bavila izradom cipela te je bila posebno razvijena u Jugoslaviji.

Tijekom rata ljudi su bili tamo zatvoreni od strane srpske vojske. Čuli smo mnogo toga što su sve ljudi proživljavali u ratu, koliko je vojnika, a koliko civila ubijeno. Koliko je samo bilo mučenja nevinih pa čak i onih najmlađih i kako je cijeli grad bio uništen. Nismo imali ni vlastitu vojsku. U početku su se borili policajci, a kasnije je formirana vojska. Nakon predavanja smjestili smo se u sobe hostela Dubrovnik, nekadašnje  vojarne. Navečer smo išli  u disco na brodu na Dunavu.

Sljedećeg jutra krenuli smo prema bolnici te smo pogledali  video od 15 minuta. Vidjeli smo  u kakvim je uvjetima bila bolnica tijekom rata. Tada su  imali jedan operacijski stol na kojemu su spašavali ranjene i čuli smo da su imali jako malo vode. Isto tako da su mnoga djeca morala biti unutra kako ne bi izgubili svoje živote. Gotovo dva mjeseca su proveli u podrumu  bolnice. Bolnica je svakodnevno bila bombardirana i granatirana. Najvažnije je da su se unutra spašavali mnogi životi nevinih ljudi i radilo se od jutra do mraka.

Nakon bolnice krenuli smo prema Ovčari i vidjeli kukuruzni put što je bio takozvani “put spasa”. Na Ovčari je ubijeno oko 260 civila i vojnika među kojima je bila i trudna žena. Ona je molila na koljenima da ju ne ubiju, ali su je ipak ubili. Zatim smo krenuli prema Memorijalnom groblju. Tamo je ukupno 938 bijelih križeva. Za svaku ubijenu žrtvu jedan križ. Ispred se nalazi zeleni spomenik u obliku križa. Onda smo se uputili prema spomen domu Ovčara koji je prije rata bio farma. U hangaru su slike svih ubijenih žrtvi i njihove stvari koje su oni imali dok su bili unutra i oko svjećice na podu u krug se vrte imena žrtvi.  Onda smo prošli Trpinjskom cestom koja se još zvala i “groblje tenkova”, jer su uništeni desetci srpskih tenkova.  Z

atim smo se vratili kod vojarne i poslušali u kojim se naseljima Vukovara vodila bitka i zašto nije dolazila pomoć Vukovaru. Vidjeli smo logor Velepromet u kojem su bili vojnici i civili koji su morali čučati po nekoliko sati jer da su se digli to bi ih koštalo života. Nakon razgledavanja memorijalnih lokacija i predavanja otišli smo na ručak i onda u Crkvu sv. Filipa i Jakova koja je isto bila srušena, ali su je ponovno obnovili. Na kraju programa išli smo na kviz i onda polako krenuli nazad kućama, svjesni zašto smo bili u Vukovaru i zašto bi svaka generacija trebala znati što se desilo i dolaziti ovdje, jer taj grad ne smijemo zaboraviti, već ga pamtiti. Upravo zato što je on grad heroja!      

Ana Tutić, 8.b