Ruke mijem, brašno sijem,
kapica na glavi.

Mijesim tijesto tako vješto,
ja sam pekar pravi.

Peć se žari, u nju stavim
kruščiće po redu.

Kora glatka bit će slatka
kad je djeca jedu.

Zrelo pšenično malo zrno
Melju u brašno bijelo il' crno.
Zatim ga stave u velike vreće
Gdje čeka da postane nešto veće.

I, evo, gle, put pekare kreće,
I tu s kvascem raste od sreće,
I kao tijesto strpljivo čeka
Da oblikuje ga pekarska ruka.

I u trenu promijeni svoje lice,
U kruhove, štrudle i kiflice,
I krene na put do tople pećnice
Gdje postaje čudo zlatne korice.

Poslije se smjesti na pekarske police
I mirom miriše duž cijele ulice,
Da jutrom obraduje dečke i curice,
Malo zrno iz klasa pšenice.