U našoj Područnoj školi u Cugovcu bismo, zaista, mogli zapjevati pjesmu „ Nekako s proljeća“, jer u našem školskom dvorištu s proljećem sve dolazi u prirodnu ravnotežu, buja , raste i ostvaruje doživljaj sreće samim pogledom na nj.

Takvo stanje prirodne ravnoteže duha i tijela i sklada sa živom prirodom njegujemo s našom izuzetno vrijednom  i sposobnom gospođom Melitom Štefanac koju djeca i mi učiteljice od milja zovemo teta Melita.  Rado smo se svi uključili u provedbu, zaista, originalnih ideja za još boljim uređenjem našeg školskog dvorišta. Iako je najveći dio posla odradila upravo naša teta Melita, vrijedno je spomenuti i naš doprinos u tome što smo ostvarili pozitivnu suradnju s roditeljima naših učenika, ali i ljudi, koji su vidjevši ljepotu našeg dvorišta i sami ponudili pomoć u donacijama sadnica i sjemenja različitih biljnih vrsta kojima se sada diči naše školsko dvorište.

Naši učenici brižnim odnosom prema biljkama ostvaruju senzibilitet i u svakodnevnim vršnjačkim odnosima i sposobni su izravno pratiti i uvidjeti važnost pčela, bumbara,osa i drugih živahnih kukaca koji su itekako važni za njegu naših biljaka.

U školskom dvorištu imamo posađen kukurijek koji je preživio selidbu iz vrta naše stare škole u Cugovcu u ovo sadašnje dvorište i stariji je od 25 godina. Njemu se posebno veselimo jer je on naš KUKUDjed.

S ranog proljeća je cijelo dvorište bilo prekriveno žutim tepihom jaglaca, a u živici bijelim glavicama visibaba.

 Naše reciklirane stare automobilske gume su se sramežljivo punile  raznobojnim maćuhicama, a sad u njima bujaju buseni maćuhica koje pomažemo zalijevati .

Našim učenicima je jedno od većih iznenađenja bila izrada i kasnije  postavljanje pred  ulazna dvorišna vrata  Bumba i Bumboline napravljenih od starih plastičnih tegla  zanimljivo konstruiranih i pretvorenih u obitelj Bumbo- kako ih mi volimo zvati. Izmamljuju nam osmijeh na lice kad god ih vidimo, a i brinemo da njihova „ cvjetna kosa“ bude gusta i njegovana kako to i doliči!

Nakon Bumbe I Bumboline stigle su i tračnice na našu tratinu dvorišta, a s njime i mali drveni vlak koji u vagončićima vozi cvijeće! I naši učenici su s veseljem pomagali u dotjerivanju vagončića vlaka i sadnji prigodnog cvijeća u njegove vagone. Učenici i njega svakodnevno obilaze i dive mu se ponosni što je i on dio našeg školskog dvorišta. 

S obzirom da je naše mjesto Cugovec vodonosno područje, kakvo bi to dvorište bilo koje obiluje cvijećem, a da nema prikladan zdenac i malo, umjetno  jezerce s  lopočima?!? 

I tako je trudom i zalaganjem naše tete Melite nastao i zdenac iliti bunar. Ima i pravu limenu kantu grabilicu, a sa strane autohtonu tikvu Šef za ukras!

To je naš bunar želja… Naši učenici se kraj njega igraju i razvijaju svoju bujnu dječju maštu.

Tko zna, možda se i koja želja ostvari? Jedno je sigurno, ostvarit će se ona želja koja priziva uspješan završetak još jedne školske godine, a kako mi volimo sretne završetke, sada je još s uređenjem našeg školskog dvorišta nećemo završiti, jer naša mašta može svašta i volimo iznenađenja od kojih je jedno već u pripremi da uskoro ugleda svijetlo dana…  

Tamara Matijašić